Gledajte kakvu mi je Bobo knjigu doma donio!

Citiram:
"savila se među njegovim rahitičnim nogama kao veliko nepravilno slovo S a u modrom oknu već je bilo jutro
snijeg
obuzimalo ju je da joj pada među noge da je hladi da je očisti od njegove prljave sperme što se kao krasta slijepila na rubovima pupka da joj zatim onako bijel onako mekan onako čist uđe u maternicu u utrobu u smrznute žlijezde
snijeg htjede reći ali se on pomaknu i ona negdje na sebi osjeti njegovu karličnu kost odvratno pomisli zašto tu još uopće ležim i šta to tražim oh jutarnji sati s katedrale koji s tako bolnim čeznućem govore o svitanju"
Nema točke, nema zareza, nema velikog slova! Aaaaaaaaaaaaaa!
